Bilingvizam i jezično posuđivanje

BILINGVIZAM I JEZIČNO POSUĐIVANJE
Prelistamo li, makar letimično, bilo koji rječnik stranih riječi, uvjerit ćemo se da je znatan dio leksika kojim se svakodnevno služimo stranog podrijetla (latinskog, grčkog, hebrejskog, njemačkog, mađarskog, turskog, engleskog, francuskog, talijanskog itd.).
Taj je proces jezičnog posuđivanja, uzmemo li u obzir međujezične kontakte i sve veću unifikaciju kulturnog, političkog i tehnološkog razvoja čovječanstva, ne samo razumljiv, već i potreban. Za njega je zanimanje pokazala i znanost pa je jezično posuđivanje postalo predmetom znanstvenog istraživanja novije znanosti o jeziku – lingvistike jezičnih dodira ili kontaktne lingvistike. Ona se bavi istraživanjem jezičnih dodira u teoriji i primjeni te na osnovi istraživanja formulira lingvističke principe vezane uz bilingvizam i jezično posuđivanje. Temeljni uvjet ostvarivanja jezičnog posuđivanja upravo je bilingvizam – naizmjenična uporaba dvaju jezika od strane govornika, a njegova najčešća posljedica je interferencija, tj. transfer elemenata jezika davatelja u jezik primatelj. Transfer može biti izravan, takav je npr. u odnosu između talijanskoga jezika, kao jezika davatelja, i hrvatskoga jezika, kao jezika primatelja, no može biti i neizravan (preko posrednika) pa razlikujemo neposredno i posredno posuđivanje. Razlozi interferencije mogu biti lingvistički i nelingvistički. Nelingvistički razlozi interferencije najčešće su sociološke i psihološke naravi. Uzmemo li kao primjer odnos između talijanskoga i hrvatskoga jezika, nelingvistički razlozi interferencije su sljedeći:
1. Talijanski je jezik dugi niz stoljeća bio, u odnosu na hrvatsku kulturu, jezik razvijenije kulturne sredine. Zbog toga su se iz talijanskog jezika posuđivale riječi i izrazi za imenovanje onih pojmova kojih do tada u hrvatskoj kulturi nije bilo. Riječ je najčešće o glazbenim terminima (npr. arija, koncert, čembalo, činele, , klarinet, kontrabas, kvartet, partitura, pijanino), no relativno su česti i pomorski termini (flota, fregata, galija, gondola, koča, regata itd.)
2.Interferencija se javlja i kad se talijanske riječi i izrazi uporabljaju iz pomodnih razloga (npr. ćao, dolčevita, guarda, škvadra itd.)
Proučavanje interferencije na lingvističkoj razini obuhvaća analizu dugotrajnog procesa jezičnog posuđivanja koje se odvija u tri stadija:
1. transfer modela (elementa jezika davatelja) u jezik primatelj
2. stadij tzv. kompromisne replike ( na prijelazu iz jezika davatelja u jezik primatelj element zadržava neke osobine jezika davatelja)
3. integracija replike u sustav jezika primatelja.
Analiza integriranih replika – posuđenica pokazuje da njihova adaptacija još uvijek nije dovršena. One mogu prolaziti kroz nove, različite promjene s obzirom na razinu na kojoj se javljaju, ali u skladu sa sustavom jezika primatelja.
Zbog svega navedenog, sve promjene kroz koje model u procesu adaptacije prolazi moraju se proučavati obzirom na to javljaju li se od trenutka transfera modela u jezik primatelj ili na replici – posuđenici, od integracije u sustav jezika primatelja nadalje.
Sve promjene prve skupine nazivamo primarnim, a one druge skupine sekundarnim. Stoga razlikujemo i dvije vrste adaptacija: primarnu i sekundarnu.
Primarnu adaptaciju karakteriziraju sve one promjene modela koje su nestalne i zbog toga uzrokuju nastanak brojnih inačica kompromisne replike. Karakteristične su za dvojezičnost.
Sekundarnu adaptaciju karakteriziraju promjene kvalitativno različite od primarnih. Stalne su i nepromjenjive pa nema ni inačica replike. Tipične su za jednojezičnost.
ADAPTACIJA MODELA NA SEMANTIČKOJ RAZINI
Dvije su pojave rezultat jezičnih kontakata na semantičkoj razini: adaptacija značenja modela i semantičko posuđivanje. Samo je prva pojava zanimljiva za proces jezičnog posuđivanja jer se vrši adaptacija značenja modela preuzetog iz jezika davatelja u jezik primatelj, dok je druga pojava (semantičko posuđivanje) prijenos značenja iz jezika davatelja na neku domaću riječ jezika primatelja.
I u analizi adaptacije značenja modela primjenjuje se podjela na primarnu i sekundarnu adaptaciju. U primarnoj adaptaciji postoji nekoliko mogućnosti promjene značenja modela:
Prva mogućnost je tzv. nulta semantička ekstenzija. Karakteriziraju je replike čije je značenje identično značenju modela. Druga mogućnost je suženje značenja u broju ili u semantičkom polju pa od nekoliko značenja modela replika najčešće preuzima jedno ili dva. Razlog tome je u činjenici da se riječi iz jezika davatelja preuzimaju uglavnom zato da bi se njima imenovali predmeti i pojmovi koji do tada u kulturi jezika primatelja nisu postojali.
U sekundarnoj adaptaciji, posuđenice, sada već integrirane u sustav jezika primatelja, proširuju svoje značenje u broju ili semantičkom polju.
Ovakva se dvostupnjevita adaptacija značenja modela uključuje u tzv. Hopeov sustav analize koji obuhvaća pet tipova semantičkih promjena:
1. promjene u semantičkoj ekstenziji: – nultu semantičku ekstenziju – suženje značenja u broju i semantičkom polju – proširenje značenja u broju i semantičkom polju
2. elipsu (prenošenje značenja jednog dijela fraze na drugi ako se prvi ispusti)
3. apelativizaciju (promjenu vlastitih imena i imena mjesta u opće imenice
4. pejorizaciju (derogaciju) i amelioraciju (poboljšanje značenja)
5. metaforu.

1. PROMJENE U SEMANTIČKOJ EKSTENZIJI
Nulta semantička ekstenzija karakterizira talijanske posuđenice čije je značenje nepromijenjeno u odnosu na model. Riječ je najčešće o izrazima ograničenim na jedno uže područje. Najbrojniju skupinu takvih posuđenica iz talijanskog jezika čine glazbeni termini (npr. a capella, allegro, arija, barkarola, duet, fagot, flauta, klarinet, koncert, kontrabas, kvartet, madrigal, mandolina, partitura, sopran itd.), termini iz teorije književnosti (commedia dell’ arte, sonet, tercina itd.), likovne umjetnosti (akvarel, intarzija, pastel, tempera itd.), baleta (balet, balerina, tarantela itd.). Mnogo je manje pomorskih termina preuzetih iz talijanskoga jezika ( npr. flota, fregata, galija, gondola, koča, regata, sandolina, trabakul itd.), ali je i njihov broj u hrvatskome jeziku značajan. Primjeri nulte semantičke ekstenzije posuđenica iz talijanskoga jezika karakteristični su i za druga područja: hranu i piće (npr. bakalar, kačkavalj, marcipan, mortadela, muškat, palenta, pizza, prošek, pršut, sirup, skuta, špageti, tortelini itd.), trgovinu (npr. burza, diskont, rata, žirant, žiro račun itd.), botaniku (npr. agrumi, datule, lavanda, limun, mandarinka, makija itd.). Sve su navedene posuđenice s nepromijenjenim značenjem u odnosu na model preuzete iz talijanskoga jezika isključivo zato da bi se njima imenovali pojmovi koji u hrvatskoj kulturi nisu postojali. Zbog svoje specifične funkcije, veliki dio tih posuđenica nikada neće ući u proces sekundarne adaptacije (proširenja značenja).
Vrlo česta pojava u procesu jezičnog posuđivanja je suženje značenja replike u odnosu na model. Rudolf Filipović je u svojoj knjizi „Teorija jezika u kontaktu“ podijelio suženja značenja na ona u broju i semantičkom polju pri čemu se od modela preuzima samo jedno ili dva specifična, stručna značenja. Npr. talijanski leksem guardiano ima dva značenja (1. čuvar; 2. gvardijan – poglavar samostana), od kojih je replika zadržala samo jedno (poglavar samostana). Leksem opera je od tri značenja (1. djelo; 2. posao; 3. glazbena drama) zadržao samo jedno (glazbena drama). Neke su posuđenice od većeg broja značenja izvornika preuzele dva. Tako je talijanska riječ finale od tri značenja (1.kraj; 2. završno natjecanje; 3. završni dio glazbenog komada) zadržala drugo i treće, dok je riječ tempo od šest značenja zadržala peto i šesto.
Do suženja značenja dolazi i u semantičkom polju. Tako talijanska riječ bevanda znači bilo kakvo piće dok njena hrvatska replika označava određenu vrstu vina. Talijanska riječ duecento označava 13. stoljeće u umjetnosti, a njena hrvatska replika duečento znači 13. stoljeće u talijanskoj umjetnosti. U nekim primjerima značenje replika sužava se i u broju i u semantičkom polju: Talijanski leksem adaggio ima tri značenja: 1.polagan, 2. tih, 3. oprezan. Od tih triju značenja, hrvatska je replika preuzela dva: 1.polagan, 2. tih. Osim smanjenja broja značenja, suzilo se i značenjsko polje jer se dva preuzeta značenja u hrvatskoj replici odnose samo na glazbeni tempo. Dvostruko suženje značenja javlja se i u sljedećim primjerima:
talijanski jezik hrvatski jezik arresto: arest: 1. zaustavljanje 1. med. zastoj u radu srca 2.zastoj 3.uhićenje
fine: fine 1. kraj 1. glaz. kraj 2. namjera
piano: piano 1. tiho 1. glazb. tiho 2.polako
Analizirajući proces suženja značenja posuđenice u odnosu na izvornu riječ uočavamo dvije pojave:
1. Većinu primjera čine replike čiji su modeli u talijanskom jeziku glazbeni termini, ali pripadaju i općeuporabnom leksiku, dok su u hrvatskom književnom jeziku te replike isključivo glazbeni termini, bez mogućnosti proširenja značenja (opera, finale, tempo, terca, forte, piano, presto, adaggio.
2. Mali broj replika koje karakterizira suženje značenja nisu glazbeni termini, ali je zadržano značenje i dalje terminološko (npr. arest – zastoj rada srca je medicinski termin, gambit – žrtvovanje pješaka na početku igre je šahovski termin itd.) Takve replike, za razliku od glazbenih termina, imaju mogućnost proširenja semantičkog polja, npr replika gambit je u međuvremenu dobila preneseno značenje prvi potez.
Za razliku od suženja značenja, do proširenja dolazi samo u sekundarnoj adaptaciji, kada se posuđenica prilagodi jeziku primatelju i izgubi svoju prvotnu funkciju imenovanja predmeta i pojava koje su do tada hrvatskoj kulturi bile nepoznate. Takvih je replika u hrvatskom književnom jeziku malo jer proces sekundarne adaptacije još uvijek nije počeo značajnije djelovati na talijanske posuđenice u hrvatskom književnom jeziku.
Proširenja značenja dijele se na: 1. Proširenja broja značenja:
TALIJANSKI MODEL PRIMARNA ADAPTACIJA
(suženje broja značenja) SEKUNDARNA ADAPTACIJA
(proširenje broja značenja)
CASSA:
1. kovčeg
2. kućište
3. blagajna KASA:
1.blagajna KASA:
1.blagajna
2. gotovina u blagajni
(metonimijski prijenos značenja)
CORSO:
1. trčanje
2. tijek
3. šetalište
4. glavna ulica
5. tečaj KORZO:
1. šetalište
2. glavna ulica KORZO:
1. šetalište
2. glavna ulica
3. trkalište
4. povorka iskićenih kola
(samo prva dva značenja
pripadaju modelu)

2.Proširenja značenjskog polja
TALIJANSKI MODEL PRIMARNA ADAPTACIJA SEKUNDARNA ADAPTACIJA
TERZETTO (glazb. termin):
1. kompozicija za tri instrumenta ili glasa
2. tri svirača ili pjevača TERCET (nulta sem. ekstenzija):
1. kompozicija za tri
instrumenta ili glasa
2. tri svirača ili pjevača TERCET (proširnje semantičkog polja):
1. kompozicija za tri instrumenta ili glasa
2. tri svirača ili pjevača
3. tri čovjeka uopće – determinologizacija
4. tri nerazdvojne osobe – preneseno
3.Proširenja broja značenja i značenjskog polja:
TALIJANSKI MODEL PRIMARNA ADAPTACIJA SEKUNDARNA ADAPTACIJA
COLONNA:
1. stupac u tisku
2. grupa vojnika poredanih u niz
3. stup -arhit. nositelj krovne konstrukcije
4. oslonac KOLONA (suženje broja značenja):
1. stupac u tisku
2. grupa vojnika poredanih u niz
3. stup -arhit. nositelj krovne konstrukcije
KOLONA :
1.stupac u tisku
2. grupa vojnika
poredanih u niz
3. stup -arhit. nositelj
krovne konstrukcije
4. vojnički ustroj (proširenje broja značenja)
5. grupa ljudi poredanih u niz (proširenje
značenjskog polja)

Svi navedeni primjeri ukazuju na dug put koji su neke talijanske posuđenice prošle od trenutka transfera modela do integracije replike u hrvatski književni jezik.
Takvih je posuđenica u hrvatskom književnom jeziku malo, što je posljedica činjenice da su se riječi iz talijanskog jezika posuđivale isključivo zbog imenovanja predmeta ili pojmova iz talijanske kulture koji do tada u hrvatskoj kulturi nisu postojali pa uglavnom nisu ulazile u proces sekundarne adaptacije.
2. ELIPSA
Elipsa je oblik semantičke promjene u kojem se značenje jednog dijela fraze prenosi na drugi dio ako se prvi ispusti. U takvom procesu dolazi do promjene značenja pa čak i do promjene vrste riječi zadržanog dijela fraze.
Elipsa kao rezultat transfera elipse iz jezika davatelja:
TALIJANSKI JEZIK HRVATSKI JEZIK
Elipsa espresso nastala je u talijanskom jeziku elidiranjem prvog dijela fraze caffe-espresso, pri čemu je preostali dio preuzeo i značenje izostavljenog dijela. preuzimanje već formirane elipse espresso (ekspres-kava)
Elipsa fontana nastala je u talijanskom jeziku elidiranjem drugog dijela fraze fontana a zampillo, pri čemu je preostali dio preuzeo i značenje izostavljenog dijela. preuzimanje već formirane elipse fontana (vodoskok)
Elipsa kao rezultat jezičnog posuđivanja:

TALIJANSKI JEZIK
TRANSFER MODELA
HRVATSKI JEZIK
franco di spese
(trgovac dovozi robu na svoj trošak) ispuštanje drugog dijela fraze (di spese) franko ( trgovački izraz koji označava dovoz
robe kupcu na račun trgovca)
gabbia volante
(pomorski termin – gornje jedro) ispuštanje drugog dijela fraze (volante) gabija (pomoćno gornje jedro – prvi dio fraze
preuzima cjelokupno značenje tal. izraza)
galleria d’arte
(stalna izložba umjetnina) ispuštanje drugog dijela fraze (d’arte) galerija (stalna izložba umjetnina )

3. APELATIVIZACIJA
U hrvatskom književnom jeziku postoji manji broj posuđenica talijanskog podrijetla nastalih promjenom vlastitih imena i imena mjesta u apelative (opće imenice nastale od vlastitih imena). Do apelativizacije nije došlo tijekom niti nakon transfera modela, nego u jeziku davatelju tako da su iz talijanskog jezika preuzeti već apelativizirani modeli čije replike, u odnosu na model, imaju nepromijenjeno značenje (nultu semantičku ekstenziju). Riječ je o znanstvenim terminima, modelima automobila i motora, instrumentima, oružju, hrani itd.
TALIJANSKI JEZIK HRVATSKI JEZIK
1. ZNANSTVENI TERMINI:
venturi+metro (po istoimenom talijanskom istraživaču – aparat za mjerenje nosivosti vode) venturimetar
volt (po imenu talijanskog fizičara Alessandra Volte – jedinica za mjerenje jakosti električnog izvora) volt
2. MARKE AUTOMOBILA:
Alfa Romeo (po nazivu tvrtke i imenu konstruktora) alfa-romeo
Ferrari (po imenu konstruktora Enza Ferraria) ferrari
Fiat ( akronim po nazivu tvornice Fabbrica Italiana Automobili Torino) fiat

3. MARKE MOTORA:
Lambreta (po prezimenu proizvođača vrste skutera) lambreta
4. INSTRUMENTI:
Stradivari, Guarneri (vrste violina nazvane po znamenitim graditeljima violina) Stradivari, Guarneri
5. ORUŽJE:
Breda (naziv vrste strojnice i bombe po imenu tvrtke) breda
6. HRANA:
Gorgonzola ( vrsta pikantnog sira koja je dobila ime po sjevernotalijanskom mjestu Gorgonzola) gorgonzola


4. PEJORIZACIJA (DEROGACIJA) I AMELIORACIJA (POBOLJŠANJE) ZNAČENJA
Pejorizacija i amelioracija su promjene u značenju posuđenica do kojih dolazi u procesu sekundarne adaptacije, tj. kada je replika već integrirana u sustav jezika primatelja.
U oba slučaja proces može krenuti od nultog stadija, tj, neutralnog značenja, no u pejorizaciji proces može krenuti i iznad nultog stadija, tj. iz područja amelioracije prema dolje, dok u amelioraciji kreće ispod nultog stadija prema gore. Tako talijanska riječ solista u primarnoj adaptaciji zadržava svoje značenje (pjevač ili svirač koji izvodi solo), no u sekundarnoj adaptaciji dobiva prošireno, pejorativno značenje pa označava i osobu koja se upušta u često riskantne, pojedinačne akcije, ne obazirući se na potrebe drugih zbog toga što ljudi koji ne razumiju ozbiljnu glazbu prema njoj često imaju krajnje negativan, odbojan stav. To vrijedi i za talijanski model prima donna koji u primarnoj adaptaciji postaje primadona i zadržava temeljno značenje (prvakinja opere), U sekundarnoj adaptaciji dobiva preneseno, prošireno značenje u pejorativnom smislu (umišljena veličina). Razlog pejorativnog proširenja značenja je u činjenici da se umišljenost često neopravdano pripisuje prvakinjama opere i drame.
Jedan od rijetkih primjera amelioracije (poboljšanja) značenja jest talijanska riječ gabbia (1. kavez, 2. koš na jarbolu ) koja u primarnoj adaptaciji nakon metateze zadržava samo prvo značenje (kavez). U sekundarnoj adaptaciji riječ dobiva dva nova, proširena značenja (1. rešetkasti sanduk za prenošenje robe u prodavaonici i 2. stan). Oba nova značenja su prenesena, ali drugo je i poboljšano. Razlog poboljšanje značenja replike u odnosu na model je u prijenosu značenja po svojstvu i funkciji (zajednička obilježja suvremenih stanova su skučenost i izoliranost).
4. METAFORA
Talijanske posuđenice metaforičkog značenja razlikujemo po tome jesu li ta značenja imale prije transfera modela u hrvatski jezik ili su metaforičko značenje dobile tek kao replike, u procesu sekundarne adaptacije. Tako posuđenice coda i rubato u oba jezika, između ostalih, imaju i dva prenesena značenja pa tako coda u oba jezika označava završni stavak u skladbi što je metaforičko značenje na temelju sličnosti po mjestu, ali i gornji dio osminske note (metaforičko značenje na temelju sličnosti u obliku jer gornji dio osminske note doista nalikuje repu). Riječ rubato označava glazbeni termin, tj. slobodno odstupanje od zadanog tempa, što je metaforičko značenje na temelju sličnosti u svojstvu.
Neke posuđenice metaforičko su značenje dobile tek kao replike pa tako modeli lava i lavina u izvornom, talijanskom jeziku imaju neutralno značenje (lava je rastopljena masa vulkanskih sastojaka a lavina ogromna gruda snijega koja naglo pada s planine). U procesu sekundarne adaptacije obje riječi dobivaju dodatno, preneseno značenje pa lava označava nešto grandiozno što se nezaustavljivo uzdiže, rušeći sve pred sobom (dolazi do proširenja semantičkog polja) dok je lavina i nešto što se brzo kreće silnom snagom (semantičko polje širi se metaforičkim značenjem na temelju sličnosti u svojstvu).
Druge su pak posuđenice u odnosu na model izgubile metaforičko značenje pa tako riječ marinare u talijanskom jeziku ima dva značenja: 1. preliti octom i začinom (neutralno značenje); 2. neopravdano izostati (preneseno značenje). U procesu sekundarne adaptacije došlo je do suženja značenja pa se preneseno značenje izgubilo i preostalo je samo ono neutralno (preliti octom i začinom). Sličan se proces dogodio i s riječju salama koja je u procesu sekundarne adaptacije od dvaju značenja (1. vrsta trajne kobasice – neutralno značenje; 2. nespretnjaković – preneseno značenje) zadržala samo ono neutralno.
Zaključno valja istaći da su talijanske su riječi u hrvatski jezik većinom ulazile zbog potrebe imenovanja predmeta i pojmova kojih do tada u hrvatskoj kulturi nije bilo. Stoga su u procesu njihove adaptacije dominirale nulta semantička ekstenzija (značenje modela i replike je identično) i suženje značenja (u broju i semantičkom polju).
Ostali tipovi semantičkih promjena mnogo su rjeđi jer većina replika nije izgubila svoju prvobitnu funkciju (većina glazbenih termina vjerojatno niti neće) pa ne može doći ni do proširenja njihova značenja.
Hoće li se takva mogućnost ipak otvoriti u budućnosti, pokazat će vrijeme.